11.02.2018. / 20:32h Komentari - Uoči zagrebačkih razgovora

Hrvatska i Srbija destabiliziraju regiju i ugrožavaju novu Strategiju EU za Zapadni Balkan

Hrvatska i Srbija destabiliziraju regiju i ugrožavaju novu Strategiju EU za Zapadni Balkan
Uoči posjete predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj, u Hrvatskoj je na snazi vanredno stanje. Najavljeno je provođenje posebnih mjera sigurnosti. Riječju, Aleksandra Vučića čeka gostovanje vrućem terenu.

Atmosfera u vezi sa Vučićevom posjetom dovedena je do usijanja nakon izjava Vučićevog političkog pejsmejkera Aleksandra Vulina, ministra odbrane Republike Srbije, koji u apokaliptičnom tonu upozorava na horde ustaša koje nemaju nimalo nježne namjere prema Vučiću.

"Linč i hajka koja se sprovodi prema Aleksandru Vučiću je zaista nezabilježena. Da pozovete predsjednika jedne države u posjetu, a da mu poslije toga organizujete proteste i dočekujete ga salvama uvreda i nemogućih zahtjeva, to nije zabilježeno do sada. Ako je neko mislio da sam pogrešio zbog jedne riječi koju sam rekao prije nekoliko dana, sad se vidi da sam bio u pravu, protesti se pripremaju", rekao je Vulin.

Sa druge strane, kada je riječ o Vučićevoj posjeti, podijeljenja je ne samo hrvatska javnost nego i sam politički vrh Republike Hrvatske. Dok iz ureda predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović očekuju izvinjenje za agresiju, premijer Hrvatske Andrej Plenković pledira na plaćanje ratne odštete Hrvatskoj od strane Srbije..

Očito je iz svega navedenog da i jedna i druga strana pred Vučićev zagrebački ogled sa hrvatskih političkim vrhom, očekuju mnogo, Međutim postavlja se pitanje, koliko i jedni i drugi, ovakvom negativnom retorikom na samom rubu mržnje, destabiliziraju cijeli region.

Hrvatski politolog Žarko Puhovski smatra da je Vučićeva posjeta Zagrebu politički promašaj, te da posjeta ne doprinosi stabilizaciji regiona. Štaviše region se vraća ratohuškačkim vremenima. Puhovski uz to u razgovoru za Vijesti.ba ocijenjuje da regija počiva na sukobu između dvije zemlje.

"Srbija i Hrvatska održavaju stabilizaciju regije, jer regija počiva na sukobu ove dvije države. Kada bi taj sukob prestao, došlo bi do poželjne destabilizacije, jer bi se moralo izvesti sve ove krajeve, sve bivše republike na nove države, u nove odnose, što se sada izbjegava", konstatuje Puhovski u izjavi za Vijesti.ba.  

Nestabilni odnosi između Srbije i Hrvatske, smatra predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko, doprinose destabilizaciji kompletnog regiona.
 
"Odnosi ove dvije države su ključni u regionu, prije svega, kada je riječ o BiH, ali i drugim zemljama. Srbija je radikalizovala svoj odnos prema Hrvatskoj, nakon što je ona postala članica EU i NATO-a. Diskreditacijom Hrvatske, Srbija pokušava upozoriti EU na činjenicu da je u svoje članstvo primila takvu zemlju. Kampanja protiv Hrvatske referišući se na Drugi svjetski rat, mišljanja je, ima jasan cilj i jasnu poruku za EU", zaključuje Biserko u razgovoru za Vijesti.ba. 

Destabilizacija regiona u ovom trenutku najmanje odgovora Bosni i Hercegovini koja pokušava uhvatiti jedan od posljednjih ako ne i posljedni voz na putu evropskih integracija. Svađa između Srbije i Hrvatske, čemu uostalom poučava i historijsko iskustvo ponajviše se negativno reflektira na stabilnost Bosne i Hercegovine. Kad god Hrvatska i Srbija međusobno razmijenjuju prijetnje, iste te prijetne realiziraju preko leđa Bosne i Hercegovine. U tome kontekstu znakovita je atmosfera koja je stvorena pred Vučićev posjet zvaničnom Zagrebu. 

Prosječnom promatraču političkih prilika u regiji iz vida ne može olako promaći odnos prema posjetama srbijanskih i hrvatskih političkih lidera u Bosni i Hercegovini. Nikada naime, u Bosni i Hercegovini, nije stvorena ovakva količina antisrbijanske i antihrvatske histerije, kako medijske tako i generalno političke histerije.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ponosni artiljarac sa Jevrejskog groblja prilikom posjeta zvaničnom Sarajevu, nikada nije doživio bilo kakvu neugodnost a kamoli da je zbog Vučićeve posjete bila mobilizirana kompletna nacionalistički nastrojena javnost. Vučić se štaviše graciozno šepurio po Sarajevu. I to je dobro, ne zbog Vučićevog šepurenja nego zbog poruke koju je Sarajevo odaslalo prema najvišem zvaničniku susjedne Srbije.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je nakon salvi kleveta i veličanja presuđenih ratnih zločinaca načinila posjetu Sarajevu, i nije doživjela nikakvu neugodnost, niti je bilo indicija da se nešto poput toga može desiti. Ni u jednom ni u drugom slučaju, ni prilikom posjeta Vučića ni Grabar Kitarović ne samo da se nije desio nikakav incident, nego uopće nije stvarana jedna histerična atmosfera. 

Sarajevo je uvijek bilo bolji domaćin svojim gostima od samih gostiju, unatoč tome što ti gosti nerijetko u Sarajevo stižu sa sepetom najgrubljih uvreda na račun Bosne i Hercegovine i uvreda na račun stradanja građana Bosne i Hercegovine, zašto uostalom snose odgovornost Srbija i Hrvatska. Nije li dakle to pomalo čudno za državu koju zapadni i istočni susjedi nazivaju islamističkom? Otkuda uvijek tako topal prijem Sarajeva? Iz naivnosti političkog Sarajeva, ili iz želje za stabilizacijom prilika u regionu. Vjerovatno i iz jednog i iz drugog razloga.

U Sarajevu se odlično razumije Hrvatska kada od Srbije traži da ova druga prizna agresiju i plati ratnu odštetu, jer postoji potreba da Hrvatska konačno prizna agresiju na Bosnu i Hercegovinu i plati ratnu odštetu, kao što se odlično ruzumije i Srbija kada traži od Hrvatska da se izvine za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske, jer postoji potreba da se Srbija izvine za etničko čišćenje Bošnjaka i Hrvata sa pola teritorije Bosne i Hercegovine. Pa ipak unatoč tome, ne potežu se tako krupne riječi, što je možda i greška, a možda i nije, jer naivno je očekivati da one politike u Hrvatskoj i Srbiji koje i danas slijede zadati kurs iz devedesetih godina načine tu vrstu iskoraka. 

Međutim, minimum onoga što u Bosni i Hercegovini možemo očekivati od Srbije i Hrvatske, a što nije teško, jeste to da se noviji sukobi između Hrvatske i Srbije ponovo ne slome preko leđa Bosne i Hercegovine. U tome smislu domaći politički akteri bi već trebali pozvati na hitno smirivanje tenzija između Hrvatske i Srbije jer to je, razumije se, u interesu cijele regije. 

Sve u Bosni i Hercegovini ali i šire, naročito u Evropskoj uniji, zabrinjava militaristički duh koji je obuzeo i Hrvatsku i Srbiju, praćen jačanjem vojnih efektiva kako jednih tako i drugih, jer postoji rašireno uvjerenje da je i za istočne i za zapadne susjede, Bosna i Hercegovina samo poligon za odmjeravanje vojnih snaga.

Militarizacija Srbije i Hrvatske, uz propratnu obostranu ratnohuškačku retoriku, prijeti da ozbiljno ugrozi novu Strategiju Evropske unije za Zapadni Balkan. Srbija i Hrvatska bi mogle, ukoliko se nastave ovakve političke intencije, postati grobarima te strategije. Umjesto da Hrvatska kao članica Evropske unije podupire taj proces ona ulazeći u sukob sa Srbijom vrši njegovu opstrukciju, dok Srbija sa druge strane, unatoč tome što joj je po novoj Strategiji Evropske unije za Zapadni Balkan dodijeljeno mjesto kormilara evropskih integracija, ulazi u sukob sa jednom članicom Evrpske unije.

Sa druge strane Bosna i Hercegovina i Makedonija su tek u drugom ešalonu odnosno paketu EU integracija, a njeni državni premijeri Denis Zvizdić i Zoran Zaev, ni izbliza ne vode ovakvu vrstu retorike kakvu možemo čuti od strane hrvatskih i srbijanskih zvaničnika, nego baš nasuprot tome, većinom nastoje da u što više mogućoj mjeri smire tenzije i aktuelne procese usmjere na put evropskih integracija. Koliko im u tome Srbija i Hrvatska pomažu, a koliko odmažu nije teško zaključiti.

Piše: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)

Podijeli ovaj članak