18.02.2018. / 21:38h Komentari - Dr. Slaven Kovačević za Vijesti.ba

Zajednički kandidat ljevice: Izbor između državničke vizije i političkog klijentelizma

Zajednički kandidat ljevice: Izbor između državničke vizije i političkog  klijentelizma
Čudna je ovo zemlja, Bosna i Hercegovina, da bi se demokracija provodila onako kako je zamišljena, sa svim svojim vrlinama i manama. Posebno onaj oblik liberalne demokracije, u kojem je temelj to da se svako može kandidirati i biti biran za bilo koji organ vlasti. Da bi tako nešto bilo uopće moguće, potrebno je da organizatori i konzumenti takve liberalne demokracije imaju minimum svijesti o njenom temeljnom značenju.

Na taj način pokušavam da apsorbiram i provarim sve ove »dječje bolesti« sa kojima se susreće današnja ljevica ili građanska orijentacija u Bosni i Hercegovini. Ako se samo za tren vratimo u 2008. godinu, kada je od vidljivijih stranaka lijeve ili građanske orijentacije postojao samo SDP i imao određeni fond glasova, pa onda slijedi osnivanje Naše stranke, različitih SDU-ova, Demokratske fronte, Građanskog saveza i tako redom, što je donijelo disperziju glasova i nikakav politički efekt, onda se mora postaviti jedno jako važno pitanje – zašto se to dešavalo, šta je uzrok toga? Iako će u prvi mah svi oni reći da se radilo o neslaganju sa politikom SDP-a i obratno, tadašnjim rukovodstvom te političke partije, nekako je sve to nesuvislo i nedovoljno argumentirano, jer kada pogledamo sa ove vremenske distance, jedan je zajednički nazivnik svih tih podjela u građanskom bloku – to je osobna sujeta aktera tih dešavanja, kako jednih prema drugima, tako i njih samih prema vanjskom okruženju, što je kao posljedicu imalo pojavu klasičnog političkog klijentelizma. 
 
Odnosno, sav politički aktivitet tog bloka, bile one samo ljevičarske stranke, građanske ili neki građanski blok sveo se na jedan termin – kandidatura ili još preciznije, ko će biti na kojoj listi, kako bi bar još četiri godine mandata bio u nekom od organa vlasti, makar iz stalnog ugla opozicije, gdje je političko egzistiranje mnogostruko lakše jer nema onog nivoa odgovornosti prema građanima. Svejedno o kojoj se političkoj stranci građanske provenijencije radi, jer matrica je ista.
 
To je sadašnji problem stranaka građanskog bloka ili ljevice, više ili manje ujedinjene, gdje se pred nadolazeće izbore podiže adrenalin radi potrebe sačinjavanja izbornih lista ili kandidiranja za člana Predsjedništva BiH, jednog, dvojice ili trojice njih. Kako sam i sam bio dijelom političkog života, vidio iz prve ruke da prijateljstvo, drugarstvo i podrška postoji sve do momenta kada se neko za nešto bira, a posebno kada se biraju kandidati za liste, tada svako prijateljstvo, drugarstvo i podrška nestaje radi akumulirane sujete pojedinaca, koja rezultira njihovom potrebom za političkim klijentelizmom ili kako to obična raja kaže – on/ona mora biti na listi. 

Politički klijentelizam vam je ona pojava kada se interesi građana, države, pa čak i svi mogući društveni interesi stave sa strane, samo radi toga da se dobije još jedan mandat ili još jedna zastupnička ili neka druga politička plata. Tada padaju sve maske, političke ideje, cjelokupan politički aktivitet i javlja se ono najgore u ljudima, jer on/ona hoće po svaku cijenu da bude na listi. Kada to uzmete u obzir, onda vam se opravdano javlja strah od budućih događaja koji se tiču Općih izbora 2018. godine i onih osoba, članova političkih stranaka, koji će biti kandidirani za neki od organa vlasti. Zato o tome mogu jako dobro govoriti.
 
Sadašnja ljevica, ako je to blok SDP-DF, ima mnogo problema u tom smislu. Prvi od njih javlja se u dijelu kandidiranja za jednog, dvojicu ili svu trojicu članova Predsjedništva BiH. To je jako važna politička funkcija, koja možda ne nosi prevelik stepen nadležnosti, ali daje jednu političku notu ili vidljiv politički oblik, u zavisnosti ko su izabrani članovi Predsjedništva BiH. Govori se ovih mjeseci da će (ne)ujedinjena ljevica imati čak tri kandidata za članove Predsjedništva BiH, vodeći se razumljivim motivom, da se pošalje poruka o multi-etičnosti tih stranaka. Znate, tada imate jedan vidan problem, kada vještački želite prikazati multi-etničnost, onda se njena iskrena, temeljna vrijednost gubi u matematskim formulama, koje pokušava neko dosegnuti, a da zapravo u svojoj političkoj bazi nemate utemeljenu multi-etičnost. Pod bazom mislim na političke organe stranaka te ljevice, od mjesnih odbora, općinskih, kantonalnih, regionalnih, glavnih, pa sve do vrha tih stranaka. Ako je tako nešto politička suština, da se svjesnim lažnim multi-etničkim prikazom, nađu neke osobe iz različitih etničkih skupina i stave na potpredsjednička mjesta ili na mjesta članova predsjedništava partijskih organa, onda od te multi-etničnosti nema ništa. 

Tako doživljavam i ovu ideju da se kandidiraju tri osobe za sva tri člana Predsjedništva BiH, kako bi se prikazala neka vještačka multi-etničnost, a da zapravo u bazi tih stranaka tako nešto ne postoji, kao iskrena i internim propisima netaknuta varijanta.  Ako internim pravilima formirate privid multi-etničnosti, onda od stvarne nema ništa. Zato sam skloniji tome da (ne)ujedinjena ljevica, postane napokon ujedinjena i kandidira samo jednog kandidata za člana Predsjedništva BiH i da taj neko svakako pobijedi, jer se time šalje snažnija politička poruka o karakteru Bosne i Hercegovine, od one loše, vještačke i planirane slike o navodnoj unutarnjoj multi-etičnosti. Taj jedan/na, bio/la bi i nada onom, ne tako malom broju građana ove zemlje. koji misli da je građanski koncept u ovoj zemlji stvarno moguć i provediv.
 
Recimo nešto i o izbornim listama. Kako vrijeme prolazi i politička nervoza raste u ljevici ili građanskom bloku, onda se polako dobijaju obrisi da je ideja, program, pa čak i država u drugom planu, zarad onih stalnih, u šali kažemo »pretplatničkih mjesta« na izbornim listama, gdje se uvijek moraju pojaviti iste persone, možda za isti nivo vlasti ili pak neki drugi, ali u svakom slučaju moraju biti oni. To je ta »dječja bolest« stranaka sveukupnog građanskog bloka, ma koga činio, jer je klijentelizam uhvatio takve korijene, da se ideje, politike, programi ili pak država podređuju mjestu na izbornoj listi. Tu ljevica/građanski blok može imati vidne probleme, jer su građani odavno zasićeni od istih faca na bilbordima, koji im nude med i mlijeko, a zapravo je zastupnička/politička plata njihov jedini cilj. 
 
Ljevica/građanski blok godinama ima taj problem, da ne kandidira najbolje ljude, odnosno one koji mogu osvojiti mnogo glasova ali istovremeno biti i nositelji njihovih politike, što se podređuje jednom manjem broju istih, ali po znanjima i ljudskim osobinama manje kvalitetnih osoba, koje moraju biti na izbornim listama. Izborne liste ne mogu biti predmetom, kako to neki kažu »totalne demokracije« jer je to pogrešan metod. One se ne mogu formirati nekim tajnim glasanjima, makar i po metodi jedan član – jedan glas, jer je izborna lista uvijek bila i biće predmetom političke procjene kandidata koji mogu donijeti glasove. 
 
Odnosno, ako izborne liste formira neko tajno glasanje, ko nosi konačnu odgovornost, tajni glasači ili predsjednici političkih stranaka. U tome vidim jedan nedostatak zrelosti da se izborima priđe na bazi ozbiljnog političkog rada, a ne prema blizini predsjedniku stranke, koji iz oportunističkih razloga to najčešće dozvoljava, pa onda bilo kakav izborni ishod fakturiše tajnim glasačima ili ti isti tajni glasači radi svog komformiteta sve to prešute, pa i taj loš izborni rezultat i nastave kao da se ništa nije desilo.  Takve metode naprosto dovode do smanjenja političkog kvaliteta i liste se formiraju nekim lobiranjem tajnih glasača, što budi jedan iskreni podsmijeh, jer se to tako ne može uraditi ili da tajne glasače smatramo odgovornim za izborne neuspjehe, gdje u konačnici trpe građani.
 
Da uspostavimo neki zaključak. Od stranaka ljevice/građanskog bloka očekuje se da budu iznad ličnih sujeta, koje mogu dovesti na vlast one koji će razoriti ovu zemlju, da isto tako dobro vode računa o vlastitoj društvenoj odgovornosti, jer građani ili da budemo još precizniji, glasači su siti eksperimenata koje im konstantno nude ljevičarske/građanske stranke.
 
 Zato mora biti jedan kandidat za člana Predsjedništva BiH, jer taj jedan mora pobijediti, odnosno biće poslana poruka da u ovoj zemlji građanski koncept vidno postoji. Isto tako, građani očekuju najbolje kandidate na izbornim listama, one koji imaju dovoljno znanja i potencijala za urade posao u korist građana, a ne da im mjesto na listi bude garantirano »pretplatničkom kartom za izborne liste« koje garantira blizina vrhu političke stranke. 
 
Dakle, radi se o dvije potpuno različite vizije izbornog nastupa, odnosno jedna za državu Bosnu i Hercegovinu, a druga je nažalost klasičan politički klijentelizam.
 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Portala.
 
(Vijesti.ba)

Podijeli ovaj članak