07.03.2018. / 20:32h Intervjui - Mirsad Tokača za Vijesti.ba

Anonimni istraživački centar iz RS objavljuje brojke, a ne imena srpskih žrtava

Anonimni istraživački centar iz RS objavljuje brojke, a ne imena srpskih žrtava
Interesantno je da se pojedinci iz nekog anonimnog „Centra“ u Banjoj Luci i dalje nastavljaju poigravati brojevima. Njima bih preporučio da umjesto brojeva, obajave popis ljudi o kojima tako revnosno govore, pa da vidimo šta se krije iza brojeva. Ja sam to uradio prije šest godina, a oni još nisu. Podsjetit ću one koji ne pamte dugo da su iz sličnih „centara“ prije desetak godina stizale informacije o 10.000 ubijenih Srba u Sarajevu, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba Mirsad Tokača direktor Istraživačko - dokumentacionog centra.

Razgovarao: Nihad Hebibović

- Za početak kako kometirate navode pojedinih srbijanskih medija koji tvrde da ste kao direktor Istraživačko - dokumentacionog centra umanjili broj ubijenih civila srpske nacionalnosti. Koji je motiv pokušaja takvih diskvalifikacija?

TOKAČA: Ništa ja nisam umanjivao. Sve o stradanju bosanskih Srba nalazi se zapisano u „Bosanskoj knjizi mrtvih“ koju sam objavi 2012. godine i to, ne samo statistički podaci, nego i poimenični popis za svaku općinu i niz drugih detalja.

Motivi su dobro poznati, a kada pročitate tekst u Blicu, pisan u maniru žute štampe, sasvim je jasno da je motiv pokušaj diskvalifikacije ne samo stručne, nego prvenstveno političke, jer se moglo primijetiti da im je strašno zasmetalo što sam odnedavno pristupio Stranci za Bosnu i Hercegovinu, koju oni po samo njima poznatim kriterijima svrstavaju u „ekstremno desnu bošnjačku“. Kada bi ti jadnici poštovali elementarne kriterije profesionalne novinarske  etike i kodeks novinarstva ne bi pisali gluposti. Takav pamfletski pristup mene puno ne zabrinjava, niti će me spiječiti da se političkim sredstvima borim za državu Bosnu i Hercegovinu, a pogotovo za uklanjanje zločinaca i rezultatat zločina iz naših života.

Interesantno je da se pojedinci iz nekog anonimnog „Centra“ u Banjoj Luci i dalje nastavljaju poigravati brojevima. Njima bih preporučio da umjesto brojeva, obajve popis ljudi o kojima tako revnosno govore, pa da vidimo šta se krije iza brojeva. Ja sam to uradio prije šest godina, a oni još nisu.

Podsjetit ću one koji ne pamte dugo da su iz sličnih „centara“ prije desetak godina stizale informacije o 10.000 ubijenih Srba u Sarajevu. Sada bi ti koji su to radili trebali optužiti Kojićevce, a ne mene, za smanjenje broja stradalih Srba.

Mi koji smo preživjeli opsadu i odbranili Bosnu vrlo dobro znamo i razumijemo dubinu mitske indoktrinacije onih koji bi prekrajali historiju i za to optužili druge stavljajući im u usta izmišljotine i bez ikakvih argumenata. Osim toga, ta bratija iz Blica  ili nekog tamo Centra, nikada mene nisu kontaktirali da ih uputim na izvor informacija ili da dođu u Istraživačko dokumentacioni centar pa da pogledaju šta se tamo nalazi i tek onda počnu s lažima i optužbama.

- Iz tzv. "Republičkog centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica", tvrde da je samo na području sarajevsko-romanijske regije od strane bošnjačkih vojnih i paravojnih formacija ubijeno više od 2.500 srpskih civila. Kako komentirate ovu tvrdnju?

TOKAČA: Prvi problem koji imaju priučeni istraživači iz tzv. Centra na koji se referirate jeste što oni zamagljuju problem, kako bi me se optužilo za nešto što niti sam rekao, niti sam napisao. Dakle, ja se nikada nisam bavio nekim sarajevsko-romanijskim regionom, niti znam šta taj region čini. Da su pomenuta „gospoda“ htjela nešto obajsniti, onda su najprije morali objasniti šta čini taj region. Naše istraživanje se temeljilo na administrativnoj organizaciji Republike Bosne i Hercegovine po popisu iz 1991. godine.

Dakle, da bi se objasnile posljedice zločinačkih akcija uperenih protiv Republike Bosne i Hercegovine, polazna tačka ne može biti stanje proizvedeno ratnim zločinima i genocidom, nego stanje koje je vladalo prije toga, kako bi se znalo šta je učinjeno nakon prestanka ratnih dejstava.  Prema tome, ja uopće ne želim potvrđivati ili negirati navedeni broj koji oni navode za prostor nekog sarajevsko-romanijskog regiona, jer nisu naveli šta taj region čini, odnosno na koje općine se odnosi. Taj broj može biti tačan, može biti i manji i veći, ali i potpuno netačan. Jednostavno, stvar je potpuno nejasna. Ako žele da doprinesu objašnjenju, neka objave poimenični popis tih 2500 ljudi za svaku općinu i stvar će biti mnogo jasnija.

Drugo, naše istraživanje je tretiralo grad Sarajevo sa deset njegovih predratnih općina i prema tim rezultatima smrtno je stradalo 3. 569 građana Sarajeva koji pripadaju srpskoj etničkoj grupi. U opsadi grada, u jedinicama JNA-VRS poginulo je 2.229 lica koja su po popisu stanovništva iz 1991. godine bili registrirani kao stanovnici Sarajeva, 235 je poginulo braneći Sarajevo u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine, a 1.105 lica je ubijeno kao civili.

- Vi navodite kako treba imati u vidu da je samo u Sarajevu gotovo 2.000 civila stradalo ogranata prilikom opsade. Zbog čega se to sa druga strane zanemaruje, pa se te žrtve predstavljaju kao žrtve stradale od strane legalnih vlasti Bosne i Hercegovine a ne od strane vojske koja je osuđena za genocid i teroriziranje civilnog stanovništa grada Sarajeva što je vidljivo iz dokaznog postupka i presude Stanislavu Galiću?

TOKAČA: Kada je riječ o civilima ja nikada i nigdje nisam izjavio da su se oni, kao mi se želi imputirati, sami ubijali.  To jednostavno nisam mogao reći jer, kao što sam naprijed napomenuo, radi se o ukupno 1.105 civila iz reda srpskokog etnosa. U ovom kontekstu, interesantno je napomenuti, a to sam u nekim javnim istupima rekao, da je samo u periodu april-decembar u četiri centralne općine Sarajeva- Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad i Stari grad, a tokom opsade i granatiranja te snajperskih dejstava od strane JNA-VRS, ubijeno 557 civila srpske nacionalnosti.

Naravno, ovim se ne isključuje mogućnost da je tokom rata određeni broj građana srpske nacionalnosti – civila, ubijen kao rezultat kriminalnog djelovanja pojedinaca i grupa na teritoriji pod kontrolom ARBiH, kako u Sarajevu tako i drugim gradovima. Ovo ističemo samo zbog mogućeg nerazumjevanja konteksta i čestih situacija u kojim su u nizu gradova pod opsadom JNA-VRS, zajedno ginuli građani različite nacionalnosti, odnosno zbog potrebe da se, u specifčnim situacijama, odvoji generalna analiza etničke pripadnosti i formacija koje su počinile zločine, odnosno proizvele ljudske gubitke.

Dakle, da sumiram, direktnu odgovornost za smrt gore pomenutih vojnika imaju oni koji su ih poveli u opsadu vlastitog grada i  pokušaj ostvarenje velikosrpske ideje. Za smrt civila i vojnika koji su u apsolutno najvećem  broju stradali pod opsadom, krivi su oni koji su ih ubijali granatam i snajperima, što ne isključuje i zanemarive zločine počinjene nad nevinim ljudima od zločinaca iz redova Armije BiH. O tome će posljednju riječ dati Sud Bosne i Hercegovine.


(Vijesti.ba)

Podijeli ovaj članak

Komentari - Ukupno 33

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još