21.03.2018. / 19:57h Komentari - Piše: Član GO SBIH

Mirsad Tokača: O ujedinjenju i lažnoj ljevici

Mirsad Tokača: O ujedinjenju i lažnoj ljevici
Ovih dana na sve strane se uzdigla prašina oko ujedinjenja tzv. ljevice. Svi su , naravno, zaboravili šta se dešavalo na toj strani političkog spektra u posljednjoj deceniji. Naime, isto ono što se dešava Stranci demokratske akcije danas, oni su prolazili u relativno dugom periodu apsolutne vlasti Zlatka Lagumdžije.

To je,  u stvari, zakonitost koja se, prije ili kasnije, javlja u svakom tijelu ili instituciji čiji je osnovni princip funkcioniranja kult ličnosti ili neprikosnoveni narcisoidnivođa i klijentelistički principi vođenja kadrovske politike. SDP je u vrijeme gospodina Lagumdžije, očistio SDP od izuzetnih ličnosti kakvi su bili Bogićević,  Duraković, Bešlagić, Avdić.. i da ne nabrajam dalje, stvorio sebi odanu klijentelu u liku Hadžića, Komšića, Suljagića, Nikšića... kojima su u jednom trenutku toliko porasli liderski apetiti da su gazdi okrenuli leđa i, nakon što ih je on politički afirmisao, otišli svojim putem. U SDA proces je tekao na gotovo isti način. Počelo je sa Silajdžićem,  nastavilo sa A-SDA, a kulminiralo sa Konakovićem i Kukićem.
 
Ujedinjenje  tzv. ljevice ne odvija se  na principima razmjene znanja i ideja, nego nezasitih ličnih egoizama, sujeta i animoziteta. Oni nisu sposobni novoj generaciji glasača na ubjedljiv način predstaviti po čemu bi oni trebali biti politička alternativa etnonacionalistima, a kamo li da u praksi demonstriraju sposobnost reačiziranja dubokih reformi, a ne zaboravimo za to su imali bezbroj prilika, posebno na lokalnom nivo gdje su po pravilu u nizu općina bili nosioci vlasti.
 
A kada govore o ujedinjenju vrlo često se pozivaju na neku fantomsku „Jahorinsku deklaraciju“, koja ne nudi ništa osim hrpe fraza u maniru rigidne komunističke dogme  koja je vladala sredinom prošlog vijeka. Da ovdje ne ulazim u to ko su njeni autori i kako oni vide Bosnu i njenu prošlost.
 
Ali da se vratim na problem  tzv. ljevice. U bosanskom ambijentu nekima se čini da je dovoljno reći da ste ljevičar i onda svi treba da vam u to povjeruju.  SDP je u dva navrata bio na vlasti i pamti li iko njihove uspjehe na planu rješavanja suštinskih porblema građana, a pogotovo radništva. Pamti li iko inicijativu da se preispita pljačkaška privatizacija i potpuno pogrešna politika privatizacije. Da li je tzv. ljevica ikada orgnizirala radnike da izađu na proteste, makar za 1. maj i time pokrenula borbu za njihove interese. Šta su uradili da pomognu reformui organizuju sindikate kao nezavisne radnike asocijacije i donesu zakone iz oblasti radno pravnih odnosa ili zaštite radnika na radu. Sjeća li se iko ili možda zna kada je  tzv. ljevica ustala u odbranu prava boračke populacije i rješavanja njihovog socijalnog statusa, osim što je njihov ministar Helez svojevremeno proizveo haos u toj oblasti. Zašto, od kraja rata protiv Bosne do dana današnjeg, šute o problemima otkrivanja pune istine o agresiji i ratnim zločinima i otvaranju procesa suočavanja s prošlošću. Da li je neko čuo da tzv. ljevica traži reforme u oblasti socijalne politike i kakve su one. Zašto, kada su za svoga mandata to mogli, nisu reformisali ovu oblast koja je leglo sistemske korupcije. Konačno, sjeća li se iko kada su oni bili izvan struktura vlasti, odnosno da su se potpuno povukli u opziciju na svim nivoima jer su se htjeli boriti za svoje ideje. Pitanja bi se mogla redati unedogled.
 
Istina je, zapravo, da oni nisu nikakva ljevica ida stvarajući pompu o nekakvom ujedinjenju, nastoje samo kreirati lažnu sliku o sebi, jer izbori su pred vratima i vlast treba ugrabiti po svaku cijenu. Oni su ubuđala ljevica i trebaće im veliko provjetravanje prije nego njihov miris bude primamljiv glasačkom tijelu ove zemlje.
 
Pogotovo je problematična teorija, da ne kažem propaganda pojedinih tzv. ljevičara o nespojivosti građanskog i etničkog, pa ispada da ako pripadate određenom etničkom identitetu ne možete iskazivati ili pripadati građanskom konceptu organiziranja države te ako iskazujete švoj etnički identitet time ste odmah etnonacionalista. Ovdje se nameće ključnopitanje, a zašto ta ljevica i ti „građanski“ orijentisani aktivisti nikada glasno ne zatražiše promjene Ustava iz Dejtona ili ustava entiteta koji favoriziraju, a time i diskriminiraju građane za koje se oni tako zdušno, ali samo na nivou retorike, zalažu.
 
Problem je pomalo i u tome što neokomunisti još nisu raskrstili pojmovnu zbrku između nacionalnog, dakle državnog, i etničkog. Oni se još uvijek uzdržavaju, da ne kažem boje jasno definisati kakvu državu žele. Oni ne traže ukudanje asimetrične organizacije administrativnih jednica/entiteta  i države. Oni uporno izbjegavaju udruživanje s probosanskim snagama  u manjem BH entitetu, ali su im usta puna proeuropske politike. Od njih ne možete čuti da traža da se država i njen izborni sistem organiziraju na građanskom principu, a da se izborni sistem kreira na principu „jedan čovjek- jedan glas“. Oni se još uvijek boje reći da je Bosna nacionalna država svih njenih građana i da su Bosanci politička nacija. Oni bosanstvo vide i razumiju samo kao etničko pitanje, a ne kao građansko i državno pitanje. Možda ćemo svi mi jednog dana biti i nacionalno i etnički Bosanci, ali to je dug historijski proces. Naravno, taj proces je otpočeo i neminovno teče i niko ga ne može zaustaviti, jer ne može biti Bosne, a da nema Bosanaca. A s obzirom na to da imamo Bosnu imaćemo i Bosance. Ljevica bi, za razliku od etnonacionalista u ovom pogledu trebala biti avangarda, ali oni to, nažalost nisu.
 
Piše: Mirsad Tokača, član Glavnog odbora Stranke za Bosnu i Hercegovinu
 
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Portala.
 
(Vijesti.ba)

 

Podijeli ovaj članak

Komentari - Ukupno 29

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još