30.08.2018. / 11:58h Intervjui - Elmir Sadiković za Vijesti.ba

BiH ne može u EU dok ne postane građanska država

BiH ne može u EU dok ne postane građanska država
Građanska država je država koja svakom građaninu garantuje jednaka prava, kao i pravo na sudjelovanje u javnoj vlasti. Građanska država ne implicira anacionalnu ili unitarnu državu. Koncept građanske države nije u suprotnosti sa bilo kojim oblikom kolektivne identifikacije. Negacija nacionalnog bi bila suprotna ne samo historijskom naslijeđu i društvenoj strukturi Bosne i Hercegovine, već i samoj ideji građanskog, jer ni jedan pojedinac ne može biti slobodan u bilo kom aspektu vlastitog identiteta a da nije slobodan kao građanin, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba prof.dr Elmir Sadiković.

Kako gledate na  trenutno političko stanje u BiH, i kako ga mijenjati?

SADIKOVIĆ: Kriza koju živimo u BiH više od dvije decenije se zapravo manifestira kao kriza demokratije koja je u najbitnijim momentima lišena civilizacijskih dostignuća zapadne modernizacije. U kolektivističkoj etno – nacionalnoj ustavnoj konstituciji države osnovni i najefikasniji mehanizam održanja vlasti jeste destrukcija i fragemtiranje društvenih i međuetničkih odnosa, iracionalna ideološka manipulacija i masovna politička mobilizacija. Taj ideološki redukcionizam je zapravo osnova za konzerviranje postojećeg stanja i onemogućavanje bilo kakve progresivne inicijative za promjenu političke paradigme i cjeline društvenih odnosa.

Političke elite, koje se ujedno i najmanji gubitnici u postojećem stanju jednostavno nemaju interes da otvore iskreni dijalog u rješavanju najbitnijih pitanja identiteta države, njene organizacije, nacionalnih, ekonomskih i socijalnih pitanja. Situiranjem kontitucionalnih elemenata fundamentalnih vrijednosti liberalne demokratije na kojima je utemeljana Evropska unija i njene države članice, nasuprot konceptima masovne antiliberalne kolektivne mobilizacije, etno-nacionalnog ekskluzivizma, koji u potpunosti isključuje građansko iz sfere političkog, ili neoliberalnog nacionalizma sa druge strane koji negira etnički kao važan identitet, moguće je postupno redefinisati zajednički politički identitet za sve građane i narode Bosne i Hercegovine.

Plurane demokratije zapadnog svijeta su to postigle izgradnjom vrijednosno neodređenih liberalno demokratskih institucija. To je dugoročan proces koji zahtjeva iskrenu političku volju, ali od tih ciljeva državotvorni politički subjekti ne smiju odustati,a građani ih trebaju prepoznati.

Ušli ste u politiku i pridružili se SDP-u BiH. Koji je motiv Vašeg angažmana i zašto je izbor pao na SDP?

SADIKOVIĆ: SDP-u BiH sam se aktivno pridružio nakon izbornog poraza 2014. godine. Prepoznao sam pozitivne procese demokratizacije unutar partije i priliku da se postepeno redefinira dijelom izgubljeni ideološki identitet socijalne demokratije u Bosni i Hercegovini. SDP BiH kao integrativna politička snaga koja uvažava nacionalne identitete bh naroda, ali ih ne uzima kao mjeru svih vrijednosti, može imati važnu historijsku ulogu kao protuteža politikama etnonacionalnog ekskuzivizma, koje su permanentna prijetnja slobodi, ali i opstojnosti BiH.

SDP BiH tu ulogu može ostvariti pod uslovom da vlastiti politički identitet profilira na antifašizmu kao univerzalnoj antropološkoj vrijednosti, a ne na naslijeđu socijalizma, ukoliko se prepozna kao partija koja težište političkog djelovanja usmjerava na ekonomska i socijalna pitanja marginaliziranih i obespravljanih kategorija društva, i konačno kao partija koja štiti ljudsko dostojanstvo. Etno-nacionalna konstitucija države favorizira etno-nacionalne politike, ali i pored toga uvjeren sam da SDP ima veliki društveni potencijal. Rezultati lokalnih izbora 2016. godine su pokazatelj da je SDP BiH na dobrom putu.            

Kako posmatrate politiku zvaničnog Zagreba i Beograda prema Bosni i Hercegovini?

SADIKOVIĆ: Taj odnos bih nazvao paternalističkim odnosom, koji je zapravo izraz trenutno dominantnog ideološkog konzervatizma i političkog nacionalizma u susjednim državama, koje suštinski negiraju suverenitet Bosne i Hercegovine. Srbija i Hrvatska se pozicioniraju kao politički superiorni autoriteti nad Bosnom i Hercegovinom. Navodno zabrinute za stanje u Bosni i Hercegovini, kao državi sa “posebnim potrebama”, fragmetiranim pristupom pojedinim etnicitetima onemogućavaju izgradnju Bosne i Hercegovine kao moderne evropske države.

U Mostaru je u organizaciji HDZ-a obilježena proslava 25.godina od formiranja Herceg Bosne. Kakva se poruka s tim želi poslati?

SADIKOVIĆ: Milošević i Tuđman su proces disolucije Jugoslavije shvatili kao historijsku priliku etničkog razgraničenja između srpskog i hrvatskog naroda. U tom smislu je Hrvatska Republika Herceg Bosna kao paradržavna i neustavna tvorevina zapravo bila samo instrument realizacije velikodržavnog projekta kreiranog u Zagrebu, što su otvoreno priznavali i lideri tzv. HRHB.

Iako zvaničnici HDZ nastoje opravdati njeno formiranje, presudama Haškog tribunala Herceg Bosna je pravno osuđena kao udruženi zločinački poduhvat, historijski je i moralno delegitimirana. Obilježavanje 25.godišnjice možemo svrstati i u predizborne političke svrhe, ali je to u suštini simbolički izraz kontinuiteta politike HDZ BiH koja teži institucionalnom zaokruživanju “hrvatskog” prostora u Bosni i Hercegovini. Obilježavanje godišnjice njenog formiranja nije primjereno političkim subjektima koji se promoviraju kao nositelji evropskih vrijednosti.

Kuda vodi politika Dragana Čovića?

SADIKOVIĆ: Ta politika vodi konzerviranju postojećeg stanja i osigurava HDZ BiH apsolutnu političku dominaciju u hrvatskom biračkom tijelu u Bosni i Hercegovini. Ne mislim da ta politika odgovara interesima hrvatskog naroda, ali svakako odgovara HDZ BiH i etnonacionalnim politikama u drugim narodima, koje po istoj ideološkoj substanci mobiliziraju glasačko tijelo, proizvode etničke podjele i refeudaliziraju politiku u prostornoj dimenziji.

Može li bez izmjena izbornog zakona doći do blokada nakon izbora pri formiranju vlasti?

SADIKOVIĆ: Formalno – pravno svakako da može. Do izbora neće doći do dogovora. Budući da je izbor delegata u Dom naroda parlamenta FBiH posredan, ostaje prostora da se u povoljnijoj političkoj atmosferi nakon izbora postigne dogovor, ali ni to nije izvjesno.     

Za HDZ BiH je zalaganje za građansku državu razbijanje BiH?

SADIKOVIĆ: Radi se o svjesnoj manipulaciji pojmom građanske države. Građanska država je država koja svakom građaninu garantuje jednaka prava, kao i pravo na sudjelovanje u javnoj vlasti. Građanska država ne implicira anacionalnu ili unitarnu državu. Koncept građanske države nije u suprotnosti sa bilo kojim oblikom kolektivne identifikacije. Negacija nacionalnog bi bila suprotna ne samo historijskom naslijeđu i društvenoj strukturi Bosne i Hercegovine, već i samoj ideji građanskog, jer ni jedan pojedinac ne može biti slobodan u bilo kom aspektu vlastitog identiteta a da nije slobodan kao građanin. Korpus ljudskih i građanskih prava implicira slobode i prava u sferi nacionalnog i garanciju njihovog javnog ostvarivanja u sferi nacionalnih aspekata socijalne egzistencije. Demokratska država može biti samo građanska. Sve evropske države, bilo da su unitarne ili federalne su građanske države, a ne plemenske zajednice različitih kolektiviteta.  

Da li sa konceptom konstitutivnosti naroda možemo u EU i implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava?

SADIKOVIĆ: U prethodnom pitanju sam dijelom dao odgovor na ovo pitanje. Nacionalni ekskluzivizmi u Bosni i Hercegovini se manifestiraju upravo na pitanju navodno nepomirljivog odnosa građanskog subjektiviteta i nacionalnog identiteta. Niko ne treba, niti smije osporavati ili dovoditi u pitanje oformljene nacionalne identitete unutar Bosne i Hercegovine i ravnopravnost bh naroda, ali u Evropsku uniju ne možemo ući ukoliko na bilo koji način država proceduralno diskriminira građane koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda. Individualna ljudska prava i slobode su temeljne vrijednosti Evropske unije.

 Lijevi intelektualci strahuju da podrže građanski koncept BiH. Zašto je to tako?

 SADIKOVIĆ: Iako je odgovornost za opće stanje u državi i društvu u prvom redu na onima koji imaju političku moć da u institucijama vlasti kreiraju javne politike i regulišu društvene procese, određen dio odgovornosti jeste svakako i na akademskoj zajednici. Mnogi intelektualci pasivno posmatraju političke i društvene procese, neki su akomodirali vlastite interese u postojećim društvenim odnosima, ali postoje mnogi koji na različite načine nastoje dati doprinos pozitivnim promjenama. Smatram da je općenito potrebna veća interakcija između institucija vlasti i univerziteta.

(Vijesti.ba)

Podijeli ovaj članak

Komentari - Ukupno 66

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još